26.06.2006., ponedjeljak
Svoga Tijela Gospodar
1. dio- Ljeto, srijeda, izlet
Počelo je ljeto. I sunce već prži. O da. Nego...da se malo osvrnem na prošle događaje koji još nisu ugledali svjetlo dana na ovom blogu.
Prvo- kraj školske godine. Bila je to srijeda, sunčana i kao stvorena za ljenčarenje. Išlo se u park i svugdje. Često sam morao mahati rukom da malo otpušem alkoholne pare da vidim ko je sve tamo. Bilo je puno ljudi. Pjevalo se, plesalo i točilo. No taj dan meni je prirastao srcu zbog nekog drugog razloga koji ću možda kasnije navesti. U svakom slučaju bilo je odlično.
Zatim- izlet na koji smo krenuli (skoro cijeli razred) u utorak rano ujutro. Išli smo na dva dana u Beč i Bratislavu. Prvi dan smo se gubili po Beču koja je sudeći po tamošnjoj vrućini jedna velika pećnica. Al bilo je ok. Pred večer smo busom krenuli prema Bratislavi gdje smo trebali i prenočiti. Sasvim neočekivano, ali hotel je bio i više nego odličan te smo odmah nakon dolaska odma krenuli na večeru. Pa zatim malo ispred hotela i konačno na feštu u sobe. Bilo je pjevanja i svačega. Ali ubrzo mi je to dosadilo pa sam sa svojom dragom krenuo u tihu noć. Koliko se sjećam, na spavanje sam otišao oko šest sati ujutro, a buđenje je bilo u sedam. Ujutro si nisam mogao ni hlače obući koliko sam bio umoran al sam morao na doručak i zatim busom u Bratislavu. Nemam pojma dal je to bilo planirano il ne al u Bratislavi smo bili stvarno jako kratko i skoro ništa nismo vidli. Povratak je protekao prilično mirno i mislim da smo u Čk stigli oko osam navečer.
-------------------------------------------------------------------------
2. dio- Nogomet, mediji i ostalo
Svjetsko prvenstvo. Sve vam je jasno. Nogomet vlada svim programima, vrte se reklame, a mi se trudimo ostati optimistični. Očekivanja su bila velika, u medijima su spominjane i apsurdne prognoze poput onih da bi mogli stići i do finala ili čak postati i prvaci. Rezultat je jasan. Prevelika očekivanja i neobjektivno gledanje na spremnost momčadi učinili su svoje. Dečki se očito nisu dovoljno potrudili i pošteno su ispali.
Nadalje, inspiriran izvanredno kvalitetnim postom blogera Flopa zaokupila me tema medija iako neću pisati baš o tome području koje je zahvatio Flop. Ali ipak će tema biti- mediji. Točnije dnevnik. Mislim da mnogi od vas svakodnevno prate naš dnevnik čija je svrha da svakodnevno donosi novosti iz zemlje. Dakle- vrijeme je dnevnika i počinje uvodna melodija...tralala...i na ekranu se pojavljuje uglađeni muškarac koji počne- bla bla blablabla bla i evo već prve vijesti- predsjednik Mesić bio je u posjetu bla bla...bla bla....pa slijedi i druga vijest- bombaški napad u Palestini...bla bla..itd. Zaključak je jasan. Ono što oni nazivaju kvalitetnim i objektivnim informacijama zapravo je hrpa smeća koja nikoga ne zanima i koja nam ništa ne znači. Koga briga što je danas radio Mesić? Koga briga što sam ja radio?? Nikoga. E pa toliko. A jesu li ikad dali reportažu o korupcijama, podmićivanjima u državi i sličnim problemima koji uključuju gomile novaca koji su NAŠI. To nikoga ne zanima? Ekipa iz Prisavlja smatra da je ipak važnije reći kako je proveo dan naš predsjednik. Eto, to je to što sam htio reći :)
-------------------------------------------------------------------------
3. dio- malo liriksa
MIKROFONIJA- Svoga tijela gospodar
Novi vođa na pomolu,
još jedan laže očajnom narodu.
Kažu da je najbolji,
pravi čovjek da uvijek bude tu:
Zna da ga slušaju,
on upravlja njihovim mislima.
On zna da vole ga,
on upravlja njihovim srcima!
Ja ne želim to,
ne želim biti ničiji rob!
Možda nisam dovoljno pametan,
možda nisam dovoljno star,
ali ja sam svoga tijela,
svoga tijela gospodar!!!
|
- 20:00 -
Komentari (72) -
Isprintaj -
#
17.06.2006., subota
Gle, novi post!
Čudo. Pravo čudo. Ne čedo nego čudo. Da, dobro vidite i ne oboljevate od ludila- ovo je novi post. I moram spomenuti da me na taj nevjerojatno zahtjevan, opasan i kajjaznamkakvisvene pothvat nagovorila Danka. I to bi bilo to. Ili ipak nebi. Nastavljamo nakon reklama.
posjetite:
Basss- blog(čina) mog najfrenda koji nema vremena ni jesti koliko često piše posteve
Gotove reklame 
Gotov je i post 
|
- 14:08 -
Komentari (15) -
Isprintaj -
#
07.04.2006., petak
U visinama
1.dio
Ovaj...dobar dan. Napokon sam pronašao vremena za blog i novi post. Da počnem. Zamislite petnaestogodišnjega dječaka malo duže tamnosmeđe kose koji sjedi za tim malim ekranom, bulji i nešto tipka (možda svira po tipkovnici) i sav sretan, s osmjehom od uha do uha. Da to sam ja. I da se pohvalim, razlog moje nevjerojatne sreće je to što sam uspio ispraviti latinski, taj jebenorimljanski jezik koji me jebao cijelo drugo polugodište (al me nije sjebao jer JA sam jebač i ja ću njega jebat. hahahaaa :D). Da nastavim. Ah da, kao što sam već rekao, ta rijetko viđena situacija u kojoj ja stojim s nekim papirom u ruci (nazovimo to test) na kojem piše malo 2 vrijedna je svake pohvale stoga smatram da je i zaslužila objavu na ovom blogu. Opet se osjećam sretnim :)
---------------------------------------------------------------------------
2. dio
ček dis aut... :)
Deklaracija o neovisnosti Crne Gore
Vlada Crne Gore uputila je crnogorskim građanima Deklaraciju o neovisnosti, u kojoj se navodi kako je 'neovisna država preduvjet da građani odlučuju o sebi i svojoj budućnosti'.
U Derklaraciji se također navodi da je neovisna Crna Gora "jamstvo gospodarskog prosperiteta zasnovanog na poštivanju i zaštiti prava vlasništva i slobode poduzetništva, kao i ostvarivanja načela vladavine prava i bržeg uključivanja Crne Gore u europske i euroatlantske integracije".
Deklaracija je, kako je obrazloženo, upućena polazeći od jednoglasno usvojene Odluke o raspisivanju referenduma o državno-pravnom statusu Crne Gore i ustavnih ovlasti i odgovornosti koje ima u državotvornom procesu.
"Slobodno izražena volja građana osnova je stvaranja neovisne i međunarodno priznate države Crne Gore. Ona će biti tekovina svih njenih građana, bez obzira na njihovo političko ili bilo koje drugo opredjeljenje", kaže se u Deklaraciji crnogorske vlade.
Poručeno je da će Crna Gora biti izgrađivana kao demokratska država, na poštivanju ljudskih prava i sloboda, uvažavanju svih međunarodno priznatih standarda, na socijalnoj pravdi i ravnopravnosti svih građana.
"Strateški interes Crne Gore ostaje članstvo u Europskoj uniji i NATO-u. On će biti dostignut dosljednim ostvarivanjem svih standarda na političkom, gospodarskom i sigurnosnom planu, koji su uvjet za europske i euroatlantske integracije", navodi se u Deklaraciji.
Kao neovisna država Crna Gora će nastaviti prijateljsku i blisku suradnju sa Srbijom, a u ostvarivanju tog cilja, imat će otvorenu granicu prema njoj, kako bi osigurala slobodan protok ljudi, roba, usluga i kapitala, bez administrativnih prepreka.
"Crna Gora, kao dio porodice europskih država, bit će prijateljski i miroljubivo otvorena prema svim drugim državama, a posebno prema susjedima", kaže se u Deklaraciji.
Nastavljajući tradiciju i afirmirajući Crnu Goru kao multietničku, multivjersku i multikulturnu zajednicu, bit će osigurano i dosljedno ostvarivanje i zaštita manjinskih prava i sloboda prema najvišim međunarodnim standardima.
"Institucionalno i mjerama tekuće politike, Crna Gora će učiniti još sadržajnijom suradnju s dijasporom i stvoriti uvjete za njeno puno sudjelovanje u društvenom i ekonomskom životu Crne Gore", navodi se u Deklaraciji.
"Država Crna Gora stvarat će uvjete za racionalno i efikasno korištenje prirodnih, ljudskih i svih drugih potencijala u cilju podizanja životnog standarda primjerenog Europi XXI. stoljeća", zaključeno je u dokumentu vlade Crne Gore upućenom crnogorskim građanima.
Tekst proslijeđen sa: iskon.hr
----------------------------------------------------------------------------
3. dio
Neobičan san
Danas sam sanjao zaista neobičan san. Bilo je to prilike ovako- bio je sunčan dan, sve nekako jebeno lijepo...svuda cvijeće, a ja kao mali dječak šećem nekim puteljkom i sviram usnu harmoniku. Zatim je odnekud zapuhao snažan vjetar a ja sam se našao- u zraku. Nosio me nekih pola sata, a ja sam se usput derao: "Pička vam materina budale! Kupite si nove papuče!". Da. Zatim sam letio iznad...hm, čini mi se da je to bila Francuska i iznad nekvih šarenih polja gdje sam neku žensku iz zraka gađao papirnatim aviončićima koji su na kraju napali mene tako da sam se ubrzo prizemljio, uz neželjene posljedice kao što su, nedostatak jednog uha koje se valjalo desetak metara iza mene, slomljena noga i nekoliko manjih ogrebotina dubine Marijanske brazde. I zatim se lijepo probudih sav sretan što mi je uho još na mjestu i što mi je ostatak tijela još uvijek čitav. Zaista, vrlo neobičan san.
|
- 08:26 -
Komentari (62) -
Isprintaj -
#
01.04.2006., subota
Zarobljeni...u sebi (ilitiga tamo unutra)
1. dio
Grrrrrrrrrrr....
Dugo me nije bilo jer sam pomalo odustao od blogiranja but here I come again. Hm..u međuvremenu se mnogo toga desilo, no to je ionako manje važno. Ovaj...da, ovaj post pišem inspiriran (pravilnije isfrustriran) izgubljenim dušama današnjice iltiga "provokativnim" "pank" dječacima i djevojčicama današnjice koji javno iznose svoja glupajava razmišljanja.
Da pobliže objasnim- govorim o blogerima (ovaj fenomen najlakše je objasniti na primjeru bloga jer je tamo ujedno i najzorniji) koji na svoje horroršo glupajave blogove stavljaju ono maljutko slovo A (što kaže anarhija) ili ostale sličice tipa school suck, i'm punk, jednostavno fuck everything. Ti anti-all orijentirani mladi dječaci i djevojčice time dokazuju totalnu dezinformiranost i dokazuju da je glupost neuništiva. Mrze ovo, mrze ono, a ne shvaćaju da je problem- u njima. Da razmotrimo- nazivajući se pankerima i pankericama s onim katastrofalnim pokušajem kopiranja pank ideologije iskrivljuju sliku o pank pokretu i drugim riječima rečeno- postaju buntovnici bez razloga.
Pank je nastao kao pokret koji je pružao otpor tadašnjem poretku i sranjima u politici, medijima i konzervativno orijentiranom puku koji je sa sputavanjem razvoja društva i novih ideja kočio razvoj cijele civilizacije. Anarhizam je, iako zapravo kao ideologija u početku odvojena od panka počeo postajati sinonim za pank zbog jednostavna razloga što je pokret vidio rješenje u anarhiji- društvu budućnosti bez ikakvih podjela, društvu slobode koje bi se temeljilo na samoodgovornosti. bla bla. toliko o povijesti. E sad, s tim informacijama možemo i drukčije razmišljati.
Nastavljamo- sada već možemo shvatiti da bilo kakvim revolucijama, rušenjima države i sličnim glupostima zapravo bi uništili sebe jer bi nastao kaos i svi bi pocrkali. Pa što je onda rješenje?? Rješenje je evolucija društva do razine koja bi mogla prihvatiti anarhiju te funkcionirati bez većih negativnih posljedica. Morali bi raditi na sebi, prihvaćanju ostalih (na blogovima često nailazim na "pankere" koji su za jednakost i ravnopravnost a dva reda kasnije napišu da mrze glupe šminkere) i tako bi zapravo jedino mogli doći do anarhije.
Drugim riječima rečeno- ti "anarhisti" su zapravo antianarhisti jer sputavaju razvoj anarhije. Zanimljivo. Hm, neznam ako sam sve točno rekao, ni ako se slažete samnom. I da nebi kasnije bilo zabune- ne nazivam se ja nikakvim velikim pankerom i anarhistom. Jednostavno volim tu muziku, ideologiju i živjeti takav život. To sam jednostavno ja. Ako sam negdje pogriješio u opisivanju pank pokreta i anarhije bilo bi mi drago da me ispravite jer svi učimo, pa i na greškama. Ovo je samo moje razmišljanje, a na vama je dao odlučite. :)
---------------------------------------------------------------------
2. dio
danas je....subota. Subota??!! jeeee!!!!
Jep, subota i ide se van. Još nisam odlučio hoću li ove subote biti sXe, o tom ću razmisliti kasnije. Pozvan sam na dva rođendana (uuu..popularan sam..hahaha) i nadam se da će biti ok. Uglavnom, gubit ću se po gradu hodajući po raznim finim, kulturnim mjestima te tako upotpuniti prazninu koja je nastala u mom srcu (hahahahaha) zbog propuštanja jučernjašnjeg koncerta Analene. Nadam se da je bilo dobro onima koji su bili.
---------------------------------------------------------------------
3. dio
nema trećeg dijela :)
hev a najs tajm. baj
|
- 11:47 -
Komentari (59) -
Isprintaj -
#
17.02.2006., petak
Baš horroršo
...evo i mene. Ovaj...baš mi se i neda pisat o ovom tjednu jer se baš i nije nešto prezanimljivo dešavalo, ali eto, imam inspiracije za druge teme.
Recimo da ću ovaj post posvetiti jednoj knjizi. No, no, ne morate paničariti. Ova knjiga je i više nego dobra. Nije još jedna od onih sladunjavih Šekspirovih sranja ili glupavih epova (makar cijenim trud što su ga proveli ti veliki ljudi trudeći se napraviti, tj. napisati što veće sranje). Da počnem....naškrabao ju je Anthony Burgees, čovjek koji svoju slavu može pripisati upravu knjizi o kojoj govorim zvanoj Paklena naranča ili Naranča na navijanje a u izvornom obliku A Clockwork Orange (koriste se oba hrvatska naziva). Pisana je jezikom bliskim mladeži, a žargoni koj su vrlo česti još su jedan nepobitan dokaz da nam Burgees još više želi približiti život ulice. Ima i mnogo nasilja, no majstor Brugees sve je to lijepo zamaskirao vještim pisanjem jer je način pisanja ionako već bio iznimno revolucionaran što je i privuklo toliko čitatelja. Uglavnom, da ne duljim, glavni lik neobičan je mladić (tj. ulični huligan) Alex koji sa svojom bandom svakodnevno kreće u noćne avanture premlačivanja, krađa i ostalih pizdarija i vjerno predočava život na ulici ranih sedamdesetih. A ostalo ostavljam vama da pročitate. Zanimljivo je i napomenuti da je upravo ta knjiga poslužila kao inspiracija za jedan od najvećih pank bendova- Adictse koji uvelike svoj stvaralački rad duguju upravo Paklenoj naranči. Pa...mislim da je to ono glavno što sam htio napisati, a ukoliko vam se svidi narednih nekoliko redova savjetujem vam da pročitate i cijelu knjigu.
toliko od mene
do sljedećeg posta
----------------------------------------------------------------
"Ukoliko smo izašli izvan Duke of New Yorka vidjali smo na svjetlu dugog osvijetljenog barskog prozora brboćućeg starog pjanistu ili pijanicu, kako urla prljave pjesme svojih otaca i pravi bljurp bljurp između toga kao da mu je prljavi stari orkestar u njegovom smrdljivom trulom želucu. Jedna vešč što je nikad nisam mogao podnijeti je bilo to. Nisam nikad podnosio da vidim mužaja svog prljavog kako se valja i podriguje pijan, ma koliko bio star, ali još naročito kad je bio zbilja starejši kao ovaj. Bio je nekako stisnut uz zid i krpe su mu bile u sramotnom stanju, sve zgužvano i nečisto i prekriveno drekom i blatom i prljavštinom i tim stvarima. Pa smo ga dohvatili i dokačili s par dobrih horroršo tolčoka, ali je on i dalje nastavio pjevati. Pjesma je bila:
I vratitću se mojoj dragoj, mojoj dragoj,
kada tebe, moja draga, ne bude bilo
Ali kad ga je Tupi išaketao nekoliko puta po prljavoj pijandurskoj gubici prestao je pjevati i počeo kričati:"Hajde, dokrajčite me, vi kukavički kopilani, ionako ne želim živjeti, ne u smrdljivom svijetu kao što je ovaj." Tada sam rekao Tupom da malo smiri, jer me ponekad zanimalo da slušajem što neki od tih starejših raspadotina imaju reći o životu i svijetu. Pitao sam: "Oh. A Što je to smrdljivo u njemu?"
On je povikao: "Smrdljiv je ovo svijet jer pušta mlade nacvaliti na stare kao što ste vi to učinili, i više nema ni zakona ni reda." Kričao je glasno i mahao rukajama i činio stvarno horrorošo sa slovajama, dok mu je tek pokoji blurp blurp dolazio iz kiški, kao da nešto orbitira tamo unutra, ili kao neka jako neprilična upadica mužja koji pravi šumaje, tako da je taj stari vjek stalno kao prijetio šakama vičući: "Nije to više svijet za starca, a to znači da se ja ni mrvicu ne bojim vas, dječarci, jer sam previše pijan da osjetim bol ako me udarite, i ako me ubijete bit će mi drago što sam mrtav." Mi smo šmekali i onda se nakesili, ali nismo rekli ništa, a onda je on rekao: "Kakav je to uopće svijet? Ljudi na Mjesecu i ljudi se vrte oko Zemlje kao mušice oko svjetiljke, i više se uopće ne pazi na zemaljski zakon i red. Pa najgore što možete učinite, vi prljavi kukavički huligani." Onda nam je dao malo glazbe usnama- "prrrrzzzrrr"- kao što smo mi onim mladim milicajkanima, a onda je počeo opet pjevati:
O draga zemljo, za tebe sam se borio
I donio ti mir i pobjedu-
Pa smo krenuli u njega lijepo, smiješeći se preko cijelih licoja, ali on je nastavio pjevati. Onda smo ga sapleli tako da se ispružio na dugo i široko i iz njega je nahrupio cijeli lonac pivske bljuvotine. To je bilo odvratno pa smo ga čizmom, svatko po jednom, a onda je krvca, a ne pjesma ili bljuvotine, krenula iz njegove prljave stare gubice. Onda smo krenuli svojim putem."
|
- 20:57 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
10.02.2006., petak
Uvijek me to zanimalo...
i eto...pronašao sam i neke informacije o danas vrlo aktualnoj temi koja me oduvijek zaokupljala. naravno to je- suicid
....možda nekoga od vas također to donekle zanima pa...evo, uživajte
-------------------------------------------------------------------------
Problem suicida u Hrvatskoj
Zašto se samoubojicama čudimo, umjesto da im pomognemo
U kratkom razdoblju u proljeće 2004. dvije osobe bacile su se s tornja zagrebačke katedrale, što je još jednom nakratko izazvalo val javnih rasprava o tome zašto se ljudi ubijaju. Nakon nekog vremena rasprave su utihnule, a ljudi će se nastaviti ubijati u tišini.
U Hrvatskoj se u zadnjem desetljeću svake godine ubije prosječno 1000 ljudi, ali to je samo vrh ledene sante. Na svako izvršeno samoubojstvo dolazi nekoliko pokušaja (po američkim statistikama, čak osam), a na svakog tko pokuša samoubojstvo postoje još tri osobe koje o suicidu razmišljaju ili ga planiraju. To su deseci tisuća hrvatskih građana čiji je život toliko bolan da su ga se voljni odreći unatoč tome što zive u kulturi koja život nametljivo propagira kao "najveći dar".
Suicid je jedan od najslabije i najpogrešnije shvaćenih ljudskih postupaka. Između ljudi kojima je suicid prihvatljiva opcija i onih koji se nikad nisu poželjeli ubiti ili općenito umrijeti postoji, zasad, nepremostiv jaz, koji onima prvima samo pogoršava osjećaj očaja i bespomoćnosti te ih gura bliže smrti.
Večina doživljava suicidalne ljude kao umno poremećene osobe, koje se hoće ubiti jer su "izgubile razum pa ne znaju što cine." Dio javnosti pak poima samoubojice kao "slabice", "kukavice" ili "sebičnjake". Sva su navedena shvaćanja duboko pogrešna, neutemeljena i nemoralna te ukazuju ne samo na neiformiranost, vec i na bešćutnost vecine. Zamislite da netko izjavi da su ljudi u invalidskim kolicima "lijenčine" jer stalno sjede? Do toga ne dolazi jer je invaliditet u pravilu očigledan, a uočljivi hendikep izaziva veći stupanj sućuti kod okoline.
S druge strane, ono što čovjeka navodi na suicid, ili općenito na želju za smrću, nije vidljivo prostim okom pa okolina često ne zna da je osobu nešto mučilo prije no što ona pokuša ili izvede samoubojstvo. Kad se to napokon dogodi, najčešće su reakcije sasvim neprimjerene: čudjenje u stilu "pa zašto je to učinio, a bio je tako dobar i miran mladić", prezir ("sigurno je bila luda") ili osuda ("kukavica, gorjet će u paklu") . Takve reakcije pogoršavaju stanje onima koji su u početnim stadijima suicidalnosti, jer im sugeriraju da se zapravo nemaju kome obratiti niti na koga osloniti.
Jedni se ubijaju, drugi čude
U Hrvatskoj javnost misli da je suicid problem samo onda ako je izvršen, a da je problem riješen ako se čovjeka spriječi u izvođenju samoubojstva - što god se dalje s njime zbivalo. Drugim riječima, neka čovjek i dalje nesmetano trpi patnju koja ga je na suicid tjerala, samo da okolina tu patnju ne vidi. Takav neljudski stav proizlazi iz nepoznavanja uzroka suicida. Taj se stav, koji samo pospješuje suicid, može izmijeniti pravilnim informiranjem javnosti o svim aspektima tog fenomena.
Za početak, korisno je znati da je suicidalnost prvenstveno medicinsko pitanje i to večinom psihijatrijsko i analgetsko-anesteziolosko. Medicina smatra da približno 60-65% samoubojica otpada na osobe s depresijom (simptomi su potištenost, tuga, očaj, beznađe), zatim 30% na razne oblike anksioznosti (tjeskoba, zabrinutost, uzrujanost, strah), a ostatak na osobe koje pate od neizdrživih tjelesnih bolova.
Dakle, čujete li da je netko izveo ili pokušao samoubojstvo, ono što možete sa stopostotnom sigurnošću zaključiti jest da je trpio neizdrživu patnju, bilo da se radilo o tzv. duševnoj boli, to jest o boli koju uzrokuje poremečaj rada mozga, ili o tjelesnoj boli, odnosno onoj čije je mjesto moguće "pokazati prstom".
Pritom nije bitno kakve su bile samoubojičine životne okolnosti niti je bitno mislite li vi da su dotične okolnosti bile opravdani ili neopravdani motivi za samoubojstvo. Naime, ne reagira svačiji organizam jednako u istovjetnim životnim uvjetima, zbog toga što ljudi imaju vrlo različitu biološku otpornost na stres. Nekome gubitak voljene osobe, slobode ili sredstava za život može uzrokovati kliničku depresiju sa suicidalnim sklonostima, dok drugome jednake okolnosti izazivaju samo prolazni nemir ili iritaciju, ili potrebu nanošenja boli okolini.
Ublažavanje problema suicida ovisi direktno o informiranju javnosti o biološkoj prirodi tzv. psihičkih bolesti poput depresije i tjeskobe, o prepoznavanju simptoma i mogućim terapijama. Temeljitom kampanjom osvještavanja javnosti te obučavanja liječnika primarne zaštite i psihijatara nordijske su zemlje od kraja osamdesetih smanjile stopu samoubojstava za 40%, a u proteklom desetljeću ta stopa opada i u Mađarskoj. Usporedo su u upotrebu uvođeni djelotvorni i dobro podnošljivi antidepresivi nove generacije. Masovna i dugotrajna kampanja informiranja o depresiji apsolutno je nužna u Hrvatskoj, jer će u suprotnom stopa suicida i dalje biti dramatično visoka, dok će oboljeli nepotrebno trpjeti patnje koje se daju ublažiti ili čak ukloniti nakon nekoliko tjedana terapije. Ukratko, i dalje će se jedni ubijati, a drugi čuditi i osuđivati.
SUICID: CRNA STATISTIKA
- Žene pokušavaju suicid tri puta češće od muškaraca
- Muškarci izvršavaju suicid četiri puta češće od žena
- Na svaki izvršeni suicid dolazi osam pokušaja samoubojstava*
- U Hrvatskoj broj godišnjih suicida varira između 900 i 1100.
- U Britaniji se godišnje oko 4500 ljudi ubija zbog neliječene depresije
- U SAD se 1998. ubilo 30.750 ljudi - 1,7 puta više no što je bilo žrtava ubojstava
- Samoubojstvo je u SAD 11. najčešći uzrok smrti, a 3. uzrok smrti u populaciji od 15-24 godine
ZABLUDE O SUICIDU
- Ubijaju se samo luđaci. Izgube razum i ne znaju što rade, pa se ubiju
- Ubijaju se slabići koji se ne mogu suočiti sa životnim problemima
- Ubijaju se kukavice
ISTINE O SUICIDU
- Samoubojstvo, bilo da je izvršeno ili pokušano, nije posljedica ludila, nego dugotrajne neizdržive patnje
- Najčešći uzroci samoubojstva su neliječena depresija ili tjeskoba, moždane bolesti koje izazivaju osjećaj nesreće i očaja
- Nezainteresiranost, neinformiranost i bešćutnost okoline pogoduju samoubojstvima
Tekst u izvornom obliku napisao: Ozren Podnar, prof.
------------------------------------------------------------------
...btw, sutra vjerojatno idem van..jeej....
...makar sam iz latinskoga opet dobio jedinicu (joj, joj..)
...i opet sam hepi...
do tipkaranja
|
- 19:52 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
05.02.2006., nedjelja
Gle, već je pao mrak
da, da...upalile su se svjetiljke, sunce otišlo spavati i spustio se zastor. The end. Ma nije-samo je još jedan dan pri izmaku. Ovaj...ah da. Moj tjedni riport. Pa evo, da nešto napišem. Tjedan je počeo prilično usrano..pisali smo dosta testova (i naravno sve sam zajebao ko i uvijek)...prvih dana me još lovio kronični popizditis ali ipak se sve vratilo u (ne)normalu. Da. Zatim...više nisam u kazni tako da sam i ovu subotu proveo gubeći se po gradu i po raznoraznim rupčagama. Al bilo je ok...opet sam vidio svoju dragu (jeee) a i bio je neki na rođendan na kojem nisam baš dugo bio jer sam bio kao i obično-prezauzet (ma cura i to...znate već). A danas ja provirim malo van-kad ono sunce i nebi vjerovali-nigdje nikoga. Pa koji kurac ljudi rade kod kuće?! mda...neki valjda drkaju, neki se uče, a neki tupe pamet pred malom svijetlećom kutijom zvanom televizor. A ja bijaše sam.... :( No dobro...nisam bio sam. Društvo su mi pravila dva seksi papirića koja su ležala na cesti i blijedo gledali u mene. Ah, šta ćeš...tako je to. Danas je svako sam sebi dovoljan, a dangube kao ja koji se nemogu tome prilagoditi mogu mirno zurit u praznu cestu i pustit misli neka lutaju usput se družeći s lišćem i papirićima. Do tipkanja
KUD Idijoti - Spavaj, spavaj
Spavaj, spavaj
Tiho me sanjaj, spavaj
Spavaj, spavaj
Dok pod prozorom ti tutnje auti
I do tebe grade novi neboder
A dizalica bruji do kasno u noć
Spavaj, spavaj
Dok oko tebe ruše, buše bageri
Kako su veliki, sjajni, močni i blistavi
A susjed iznad glave vježba trubu i klavir
Ti samo spavaj, spavaj
Spavaj, spavaj
Dok iznad grada stalno lete MIG-ovi
Telefon već danas zvoni stoti put
A punta od 18 probija ti zid
Ti samo spavaj, spavaj
Stari je kao životinja odvrnuo TV
Jer opet i ove srijede igra 'Radnicki'
Pijanci u birtiji složno pjevaju
Uz harmoniku
A ja ti samo nježno kažem
Spavaj, spavaj
Tiho me sanjaj, spavaj
|
- 19:00 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
30.01.2006., ponedjeljak
Ne opet...
joj...ja opet u kurcu. Pitate se zašto?? Pa evo zašto- nisam u subotu bio vani, posvađao sam se s nekim dobrim prijateljima (pa kad su tvrdoglavi...no dobro. ja sam još jače), kao što sam već spomenuo-jedinica iz latinskoga, danas smo pisali neki fakin jebeni test s hrvatskoga a ja ne imaše pojma...zatim...aha, i opet sam u kazni. mislim da još tjedan-dva nesmijem van. mda...valjda će me proći. a do tada...ljudi čuvajte se me!!! grrrrrr!!!!
aha...i ko ima savjete za liječenje popizditisa nek piše
|
- 22:07 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
28.01.2006., subota
Ajoj....
Evo mene i na blogu. Što da kažem...jedinica iz latinskoga (već druga za redom) i evo..moji starci dobiše popizditis i danas ne smijem van. Pička im materina. Pa se cijeli dan pankerišem po kući i slušam drage mi Idijote. jao jao... mda..tak mi i treba kad se nisam štrebao. I osjećam se nekako..usamljeno. Ma vjerojatno mi fali moja draga. Čudna je ta jebena ljubav. Mene uvijek zajebe i opet sam tužan i sam. Dobro, nisam sam. Ima jedan prijatelj, koji me nikad nije iznevjerio, nikad povrijedio a uvijek je uz mene. A zove se- pank. Da, jedini pravi prijatelj. Onaj koji je uvijek tu uz nas kad nam najviše zatreba, onaj koji voli i malo popiti samnom, koji je samnom i kad sam na WC-u, koji razumije dok napravim neku pizdariju i koji se ne ljuti kad pijan ko letva dođem u školu. Ah..da bi barem bilo više takvih prijatelja. Ajd bok ljudi
MIKROFONIJA- Nema nikoga
dolje ispod moga prozora
svira neka čudna muzika
to je samo žubor potoka
to je samo igra vjetrova
čuju se teški koraci
odzvanjaju na praznoj ulici
sve me to jos više živcira
otkada znam da nema nikoga
dok mi tako vjetar sapuće
ja uz njega čekam proljeće
zovem prijatelje oblake
da se spuste dolje do mene
da si barem sa mnom sada tu
da si barem tu u naručju
ostao sam i bez imena
sada znam da nema nikoga
|
- 18:20 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
27.01.2006., petak
Novi početak i nedostatak inspiracije
oi...da, slijedim trend mnogih blogera i odlučio sam napraviti novi blog. previše ljudi znalo je za onaj stari tako da sam prilično zadovoljan što sam se konačno odvojio od starog bloga. hm...ostalo možete očekivati u narednih nekoliko dana...pozdrav
|
- 22:55 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
